Dragi Klingoncy,

Dok Vi proučavate hramove na Baliju i guštate na tamošnjim plažama, mi drhturimo na temperaturama ispod nule i zagrijavamo se kontemplirajući o zimskim blagdanskim običajima. Odlučili smo da prije nego li se prebacimo na proljetne frekvencije, podijelimo s Vama doživljaj Badnjaka na Korčuli. Prvo ćemo objasniti riječ „badnjak“ koja označava panj tj. drvo koje se pali uoči Božića, a također znači i blagdan i u tom se slučaju piše velikim slovom. Etimolozi kažu da riječ dolazi od glagola „bdijeti“, a korijen te riječi zadržao se u svim slavenskim i baltičkim jezicima. Običaj paljenja badnjaka i bdijenja oko vatre vuče svoje korijene još iz pretkršćanskih vremena i direktno je povezan s obredima oko zimskog solsticija, suncostaja kada se slavi ponovni produžetak dana i povratak Sunca pri čemu je obredno bdijenje bilo povezano s kultom plodnosti. U tami se zemlja odmara, prikuplja snagu, sve miruje, istovremeno umire i ponovno se rađa. Klice života spavaju u utrobi tamne zemlje, a toplina vatre čovječjom rukom formiranog ognjišta daje sigurnost, vjeru, nadu i radost novog života.

Jedan od najimpresivnijih običaja koji su se očuvali na našemu otoku je paljenje badnjaka u Lumbardi. Na sam Badnjak na nekoliko punktova u mjestu, najčešće u neposrednoj blizini sakralnih objekata, postavljaju se debla stabala usječenih u obližnjim šumama Crne Korkyre pa se slažu jedna na druge tvoreći oblik krnje piramide. U kasnim popodnevnim satima drvena konstrukcija se zapali, vatra se razgori, frcaju iskre sa svih strana, a toplina isijava pozivajući stanovnike na druženje i veselje pa se staro i mlado sjati oko zapaljenog badnjaka na čašicu razgovora i domaćeg vina i rakije.
Na improviziranim stolićima bude i pršurata i drugih slastica, peče se riba i svega bude dovoljno za svih, pogotovo tekućih prehrambenih proizvoda. Kako vrijeme odmiče, a kazaljke na satu se počinju približavati ponoći, tako i obrazi postaju rumeniji, osmijesi širi, a srca otvorenija i čeljad razdraganija. Velika buktinja na otvorenom svijetli i plamti dok okupljeni nazdravljaju i jedni drugima zazivlju sreću.
Proteklog Badnjaka pohodili smo prvo zaselak Javić gdje je podno crkvice Svetog Špiridijuna plamtio impresivni veliki badnjak oko kojeg su se skupili uglavnom stanovnici zaselka, ali su ga pohodili i iz drugih djelova Lumbarde. Pilo se dobro domaće vino i jela riba koju su pekli dobro organizirani lokalni momci zaslužni i za paljenje badnjaka i dobru atmosferu. Nešto malo dalje od velikog badnjaka, napravljen je i jedan minijaturni za najmlađe, a tvorac ovog malog spektakla se, na oduševljenje malih i velikih, obukao u Djeda Mraza.

Kasnije smo napravili đir po Lumbardi gdje je još na nekoliko mjesta gorio badnjak, a posebno lijepo je bilo vidjeti onog pred Župnom crkvom Svetog Roka. Mir i blaženstvo obavili su mjesto i imali smo osjećaj da smo u bajci. Daleko od velikih urbanih središta gdje su ljepotu povijesnih pročelja gotovo prekrili brojni ukrasi na tragu Las Vegasa, u malom vinogradarskom raju na Korčuli carevala je dostojanstvena jednostavnost i humana interakcija, a bit onoga što znači Božić dosegnuta je bez pretencioznosti i pompe.

Oduševljeni atmosferom spustili smo se na Plavila u uvalu Račišće gdje je gorio veliki očaravajući badnjak u neposrednoj blizini mora. Pjevala je klapa, a nad morskom površinom je lebdila vodena para.

Ugodna toplina isijavajućeg badnjaka širila se prostorom i svi su bili blaženi i dobri, a u jednom trenutku imali smo osjećaj da smo u središtu neke prerafaelitske slike. Progovorili su jedni s drugima oni koji inače ne komuniciraju, namršteni su se smiješili, a grintavi su se veselili. A oni uvijek vedri i zadovoljni bili su još blaženiji. I dok je pjesma nježno prožimala uvalu, četiri elementa voda, vatra, zemlja i zrak bili su u jednoj točki pa je i onaj najveći peti došao na svoje. I bi Ljubav. U odsjaju plamena i toplinom u srcu dočekali smo Božić u blizini onih koje volimo, a onda smo išli leć i čvrsto smo zaspali. Opet ćemo poć gledat badnjake.

Vaši