gollynbossy

golly&bossy na kružnom putovanju

Dragi Klingoncy,

Svugdi smo bili i svašta vidili i uglavnom smo uvik pisali o destinacijama koje smo posjetili, o hrani koju smo jili, o izložbama koje smo vidili i kako smo to sve doživili te kakve je to sve imalo reperkusije na naš sveukupni duševni sustav. Nećemo ni sad pisat puno drukčije, samo tema neće bit ni spiza ni galerija ni neka određena destinacija nego prijevozno sredstvo. Navozili smo se autobusima, autima, vlakovima. Nanoge smo obašli pola Bonna, Praga, Pariza i Rima, a po Amsterdamu, Siciliji, Portugalu, Southamptonu i ko zna di još jezdili smo s dječjim kolicima. Živili smo mjesec dana u jednom pitoresknom njemačkom mjestašcu okruženi tehnologijom analogne fotografije i bavarskim dvorcima.  Jezdili smo u zrakoplovima, jurili na bicikleti i sestrinim rolama.  Ali najslikovitije od svega bilo je vozit se na brodu. Ne, nećemo pisat o vožnji barkom, gliserom ili jahtom. Pisat ćemo o iskustvu putovanja na kruzerima. Ima ljudi koji ih ne vole. Ima ljudi koji ih obožavaju. Svi imaju svoje razloge. Mi smo imali priliku dosta puta putovat na velikim prekoocenaskim kruzerima i upoznat ih iz perspektive znatiželjnog putnika koji je imao uvid i u backstage velikog plovećeg kazališta. Veliki kruzeri imaju kapacitet prijevoza po nekoliko tisuća ljudi, putnika i posade.

Da bi taj veliki ploveći organizam besprijekorno funkcionirao, brine se disciplinirana internacionalna posada. Šaroliko društvo konobara, makinista, masera, barmena, nautičara, vodoinstalatera, pedikera, frizera, stručnjaka za ventilacijske sustave, kapetana, pjevača, medicinskog osoblja, stručnjaka za sigurnost, vatrogasaca, cvjećara, recepcionera, prodavača, krupjea, galerista, master chefova, predavača, fotografa, sobara, šnajdera, tapetara, svećenika, učitelja yoge, informatičara  i još nevjerojatno puno drugih zanimanja kojih se sad ne možemo sjetit, a koji izuzetno puno doprinose sigurnosti, zabavi i cjelokupnoj organizaciji ove velike ploveće mini države. Mi, tankoćutni hipersenzibilni kunsthisteričar nevidljivih ticala koji lovi sve vibracije, doživili smo to sve skupa ko ludički gezamtkustverk „Enterprise“, a svaki porat kojega smo posjetili bila je za nas  novootkrivena galaksija.

Kruzer ima nekoliko dekova s različitim sadržajima. Ima tu bazena, jacuzzija, mini golf terena, možete igrat stolni tenis, otić u teretanu, saunu, cijeli wellness je tu, fast food, slastičarna, ambulanta, heliodrom, dječja igraonica s tetama i tematskim radionicama za dicu, brojni restorani, velika kino-sala, kazalište, shoping centar, umjetnička galerija, mrtvačnica, cvjećarnica.  Vrijeme na brodu za putnike podijeljeno je na period kada je brod u nekom portu pa se putnici razmile po Barceloni, Lisabonu, Veneciji, Oslu ili Dubrovniku i na period kada je brod na moru. To je tzv. sea day. Da putnicima ne bi bilo dosadno, nudi se široki dijapazon usluga i zabave. Od tečaja pletenja, tematskih kvizova, zanimljivih predavanja, otvaranja izložbi, satova yoge, razgledavanja strojarnice uz stručno vodstvo, koncerata, tečajeva kuhanja, partija na palubi s DJ-evima.

Isto tako, može se putnik i sam zabavit tako što će poć u teretanu, na koktel, masažu i li pak šetat po palubi, igrat stolni tenis, čitat u brodskoj knjižnici ili se informirat o budućim destinacijama na brodskom tv kanalu ili u brošuri koja se dijeli noć prije, a sadrži sve informacije o događanjima na brodu za naredni dan.

Da. Kruzer ima i svoju tiskaru i svoje novine. Kada je tzv. sea day na brodu se organiziraju brojne rasprodaje i sajmove pa se može povoljno kupit odlična bursa, parfem, igračke za dicu, kravata ili dobra knjiga o gastronomiji, krimić, putopis ili ljubavni roman, čokolada, alkohol i sl.

Kao na aerodromu samo što se ode plovi. Mi smo šetali po palubi, išli na masaže, pili Planter’s Punch ili Pimm’s, a znali smo poć i na yogu i do teretane. Najdraže nam je bilo poć na tematska predavanja.

?????????????

Jednom prilikom bilo je predavanje o životu Mate Hari, drugi put o Rasputinu i utjecaju na carsku famiju pa predavanje o piramidama, a jednom prilikom bilo je predavanje o parfemima kroz povijest. Posebno zanimljivo bilo je slušat predavanje o falsifikatima u umjetnosti, drugom prigodom o spektakularnim krađama umjetnina, a jednom je bilo sjajno predavanje o počecima kruzerske industrije i luksuzu na prvim turističkim brodovima. Iako puno manje stabilni i sigurni, stari kruzeri zaista su bili oličenje luksuza, vrhunskog dizajna i opreme, namijenjeni najprofinjenijim ukusima i potrebama. Današnji kruzeri puno su demokratičniji i uglavnom dostupni svima.

Kao što smo u uvodu rekli, nisu kruzeri svima dragi i znamo što čini masovni turizam, ali definitivno  omogućuju da se u relativno kratkom vremenu obiđe puno toga, a ture prilagođene gostima s kruzera su dobro osmišljene i nude zaista puno. Kako smo se često vraćali u iste destinacije, svaki put bi odabrali neku drugu znamenitost u istome gradu, a istovremeno smo obilazili i poznata mista pa smo nakon nekog vremena naučili di su npr. najbolje pizze u Veneciji, di ćemo popit dobru kafu i di ćemo nać najboje igračke za dicu, a svaki put bi naučili i vidili nešto novo.  Npr. u Veneciji smo jednom posjetili Murano i Burano, drugi put smo išli u Scuola Grande di San Rocco, treći put smo samo šetali bez posebnog plana, a već sedmi ili osmi put noge su same hodile i bilo je kako da gremo po Splitu ili po Zagrebu. Repetitio est mater studiorum. Na Krfu smo jednom išli vidit samostan Paleokastritsa, drugi put smo obahodili po centru i išli vidit crkvu sv. Spiridona (u Lumbardi se zove sveti Špiridjun), treći ili četvrti put smo samo šetali, kupovali suvenire i udisali svježi mediteranski zrak i pili liker od kumkvata, a neki drugi put išli smo u muzej Azijske umjetnosti. I tak. Vrlo malo i gotovo nimalo se nismo pripremali za putovanja u smislu skupljanja informacija. Volimo to sve složit u glavi post festum, kad se poslože slike, dojmovi, intuicija i nekakvo stečeno predznanje.

Skulptura u portu u La Coruni

Sasvim nam je svejedno kad se ko rodi, ko je što gradi i što se baš mora negdi vidit. Godinama smo pamtili takve podatke, ispaljivali ako se nismo mogli nečega sjetit, a u međuvremenu umorili smo se od svih moranja. Puno više volimo manje gradove poput Cadiza ili Cartagene ili Alicantea. Barcelona je predivna, ali prevelika. Gubi se mjera čovjeka toliko evidentna npr. u  Firenzi ili u Trogiru.

Volimo slučajne sadržaje, male šarmantne neplanirane trenutke i jednu čvrstu točku oko koje će se gradit iskustvo posjeta određene destinacije. Npr. kad smo bili u Galiciji, želja nam je bila vidit hodočasnički grad Santiago de Compostela što smo i učinili. Znali smo ono osnovno o svetištu stečeno na Mudroslovnom, nismo se uopće pripremali  za posjet, a naučili smo jako puno i vidili još više.

Drugi put smo samo šetali po La Coruni  i neplanirano završili na  izložbi Marine Abramović. Bilo je super. Tek treći put baš smo popravo doživjeli ovaj divni Kristalni grad i gledali beskraj s Kraja svijeta.

Skulptura u portu u La Coruni

U svakom slučaju, na ovim velikim plovilima više puta smo prošli kroz Herkulove stube, kroz Messinski tjesnac, La Manche. Gledali čudesne alienske strukture platformi u zelenožućkastoj morskoj juhi na putu za Belgiju, doživjeli noć u tri popodne u Kopenhagenu taman kad smo htili popit još jednu kafu ustoličenu u našim sunčanim mediteranskim obrascima. Najbolju pitu od jabuka jili smo u St. Peter’s Portu na otoku Guernseyu di se šarmantno prožimlju francuski i engleski đirevi. Od Barija do Genove pa do Mallorce i Galicije, upoznali smo ljude najrazličitijih kultura, običaja i navika, i iako grintavaca ima svugdi, jedna stvar je konstantna: ljubaznost, tolerancija i osmijeh prolaze svugdi i premošćuju sve barijere od socijalnih do kulturoloških. Reka bi jedan dragi dida: „Važno je bit čovik.“

Kroz čitav taj na prvi pogled zamršen i kompliciran sustav, putnike i posadu svih vjera i nacija vode jasni vidljivi znakovi čiji je zajednički komunikacijski kod engleski.

Sve je označeno. Iako smo se prvi put kad smo došli na kruzer prestravili od svih tih silnih uputa, mapa, presjeka broda i tlocrta i natpisa, nakon što smo se prvih par dana gubili, ubrzo smo se snašli i po brodu hodili gore dole, čavrljali s Anglosaksoncima o vremenu, a ljubazna posada je bila tu kadgod je nešto trebalo. U svako doba znate koliko je uri i kolika je temperatura i ako ne nosite sa sobom sat, mobitel i tehnikalije.

Zna se koji vitar puše, je li mokar pod, je li svježe opiturana ograda, di je prostor za igru, kolika je duljina palube, di se smije, di ne, svugdi su upozorenja da se ne smi ništa bacat u more ni bilo di drugo, pojasevi za spašavanje su svugdi, a čim se ukrcate, morate proć vježbu za slučaj evakuacije.

Naravno, dobijete sve upute od toga di je meeting point do toga kako ćete vezat pojas i di je poluga kojom ćete, u slučaju potrebe, blokirat automatska vrata. I za slučaj da ste grintavi (ovo se odnosi na prostor za posadu) i tu je upozorenje: „Smile. You are about to meet the passenger.“

Nema zajebancije na kruzeru. A nama je bilo super. Kad budemo išli u Australiju, poćemo s kruzerom. Iako je sve izračunato do u sekundu, za nas je na kruzeru vrime teklo drugačije. Bili smo zaštićeni kako u maternici.

Vridni stjuard je redi i čisti, kuhari su varili, konobari posluživali, instruktorica yoge je demonstrirala vježbe. A oko nas najdraži elemet : more. Iako smo obavezno priko Biskaja patili od morske bolesti i svaki put dva dana preležali prolazak opakim zaljevom, iako smo doživili da se ogromni suvremeni kruzer gungje ko barčica između Norveške i Engleske, dok smo mi zazivali svetega Antuna, Babu i Mater, opet bi išli i sve bi ponovili jer nam je bilo lipo.

Ponekad na autopilotu, ponekad poput zvijeri izoštrenih čula u velikoj ljudskoj đungli, ponekad sami, a ponekad s obitelji i prijateljima, jezdili smo svijetom jer ploviti se mora. I svako putovanje obogaćuje i donosi nove spoznaje i mijenja nas. Ne može nikako na gore, pogotovo kad je kolo nas more. Eto, puno toga smo rekli, a nismo rekli ni pola. Ni se lako svega sjetit, pogotovo sad kad smo s Tetom Milom oko lumblija.

 

Stojte dobro,

Vaši