U našim prošlim avanturama nismo puno bili po Haarlemu. Nismo puno ni propustili – Selo moje malo. Ali, kad smo već tamo ovi put odsjeli malo smo se i prošetali. Do Muzeja Frans Hals. I bili bi propustili da nismo bili tamo.
Dakle, muzej je smješten u staračkom domu iz nigdjezemskog Zlatnog doba, istom onom kojim su upravljale upraviteljice koje je naslikao Frans Hals. Slika je, naravno, tamo.
Muzej Frans Hals je mali muzej, laganom šetnjom i povremenim udubljivanjem u izloške dovoljno je 45 minuta. I to nam je taman za muzej/izložbu. Sve priko je dosadno i zamorno.
Dobra stvar je što je na početku prostorija koja objašnjava stanje i imanje u Haarlemu u 17. stoljeću (bogatstvo grada počivalo je na proizvodnji piva i proizvodnji i bijeljenju platna). U tom dijelu su samo ilustracije bez izložaka, ali je zanimljivo.
Onda slijedi prava izložba. Zapravo u muzeju imaju najmanje Fransa Halsa. Tu su slike njegovih suvremenika, nezaobilazne nizozemske pločice (plavo na bilom), bidermajerske sobe iz vremena staračkog doma, apoteka iz 19. stoljeća… Super je to što nije prvo 5 soba sa slikama, onda 2 s porculanom, onda 2 sa starim knjigama nego je sve izmišano i zato ne dosadi brzo. Dolje muzejski umor!

Kako nam je od sve kunsthisterije u glavi ostalo više-manje ono iz Jansona, tako kad god možemo pobožno hodočastimo tim primjerima. U ovom muzeju nije bilo Veselog pijanca (u starom srpskom izdanju to je bila slika u boji, uz koju smo vježbali Wölfflinove temeljne principe), ali zato su tu bile gore spomenute Upraviteljice staračkog doma. Gledajući ih sjetili smo se i da ih je Damjanovka spominjala i da su u njenoj knjizi posebno analizirane (nešto u vezi kompozicije i bijelih ploha). Naravno da nam je to sve isparilo, ali i dalje se nadamo da učenje nije bilo uzalud i da ćemo se u dubokoj starosti prisjetit i tega.

Ne smimo zaboravit ni ono što nas i inače oduševljava u nigdjezemskim muzejima, a to su kuće lutaka. S tulipmanijom to je bila još jedna ludost Nigdjezemaca u Zlatnom dobu. U minijaturi bi se napravila cila kuća, sve od miša na sufitu priko srebrnega servisa na stolu do pišalete ispod posteje. Obožavamo i divimo se djelima koje zahtjevaju puno preciznosti – i kućama lutaka i djelima Ivane Franko. (Slika kuće lutaka je iz Rijksmuzeja, nismo našli ovu iz Fransa Halsa).

Kuća lutaka Petronelle Oortman, Rijskmuseum, Amsterdam

Eto Daleki, to je bi naš kunsthisterično-muzeološki osvrt na Muzej Frans Hals. Ukupna ucjena 5. Dodatni bonus je što se i istom kartom može posjetit i Muzej grada Haarlema. (Naravno da jesmo i to, di ćemo pustit da nam propade. U radiše svega biše, u štediše još i više).

Slijedi: o Noći muzeja u Amsterdamu.

Vasha Gospođica na proputovanju