Draghi Nashi,
evo kasna je ura, min smo se sad vratili iz nocnega pohoda na Amsterdam. Sreli smo ratne drugove i bili u jazz klubu. to je oni isti jazz klub kojega je vodi nas gazda (gazda od stana) Pierre. Ali to je digresija, vracamo se na glavnu radnju.
Dakle, danas smo lunjali po gradu. Vidilo smo da je sve manje vise isto. Sve je puno turista koji bauljaju po gradu u potrazi za coffie shopovima. Sto se tice domorodaca i dalje su oni s manje ili vise boje najzgodniji. Sto se tice domorotkinja one su i dalje lose obucene, bez obzira na boju koze.
Setali smo tako po gradu i mislili koliko smo puno zaboravili svega raznoga sto nam se tamo izdogadjalo u one 2 godine. A onda smo se sjetili kako se obicno u starosti ljudi ne sjecaju sto su imali za obid, ali svih upilavaju s pricama iz mladosti. To nas je utjesilo, jer sad znamo da ce nam se svi neobicni likovi, susreti i razgovori vratit za nekih 60tak godina. Do tada cemo zivit u strpjenstvu.
Vashi